Media Library
Interview with Senka Marić
Language Archipelago I: Former-YU – Our language(s)
Sladjana Strunk: Šta je za Vas domaća književnost i šta Vas vezuje za nju?
Senka Marić: Pod domaćom književnošću smatram ono što spada u regionalnu književnost, prvenstveno onu koja nastaje na tlu Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore. U nešto manjoj mjeri i književnost Slovenije i Makedonije, jer tu ipak postoji jezična barijera, manje je prijevoda, pa je time i manja mogućnost praćenja svega onoga šta se objavljuje u tim državama. Za domaću književnost veže me jezik, kultura i tradicija.
Sladjana Strunk: Za koji kulturni i jezički prostor pišete? Gde je publika kojoj se obraćate?
Senka Marić: To bi opet bio prostor regije navedenih država. Mislim da se tu radi o jednom kulturnom prostoru. Dolazimo iz iste tradicije, postoji jednaka zastupljenost raznovrsnosti poetika. Vjerujem da je u tom smislu regionalni prostor nedjeljiv. Moje knjige su jednako prisutne u svim zemljama regije, i imam publiku u svakoj od tih zemalja.
Sladjana Strunk: Koliko su bliski kulturni prostori i jezici postjugoslovenskih država?
Senka Marić: Ako govorimo o prostoru Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore vjerujem da govorimo istim jezikom, pošto jezik jeste sredstvo sporazumijevanja, a mi se razumijemo. Tu logika govori u korist istog jezika. Podijele dolaze na političkom nivou, kada tom jeziku treba dati ime. Jednako vjerujem da spadamo u isti kulturološki krug.
Sladjana Strunk: Da li postoji kulturna razmena u regionu i u kojoj meri učestvujete u njoj?
Senka Marić: Mislim da kod većine ljudi koji se ozbiljno bave književnošću postoji i svijest da pripadamo jednoj književnosti, koja ima svoje nacionalne grane. Pored pisanja, već godinama uređujem književni portal strane.ba, na kojem svakodnevno ravnopravno objavljujemo regionalnu književnost. Od samog osnutka portala, osnovi cilj i ideja su bili stvaranje internetskog prostora u kojem će tekstovi iz regionalne književnosti biti jednako prisutni, kao svojevrsno stavljanje tekstova u dijalog i prepoznavanje zajedničkog kulturnog prostora kojem pripadaju. Vjerujem da smo uspjeli da napravimo jednu lijepu i važnu priču koja insistira na terminu regionalna književnost kao zajedničkom imenitelju koji objedinjuje sve ono što smatramo relevantnim i kvalitetnim u okviru književnosti zemalja kojima pripadamo.
Sladjana Strunk: Kako vidite budućnost književne scene ovog govornog područja i čemu se nadate?
Senka Marić: Gledano s aspekta evropskih, kao i svjetskih književnosti, svaka naša pojedinačna država predstavlja jedan mali kulturni prostor, mali jezik, malu književnost. Već dugo i na svjetskoj književnoj sceni, književnosti zemalja bivše Jugoslavije posmatraju se zajedno, kao jedna književnost. Mislim da će i to doprinijeti sve većem uvezivanju pojedinačnih književnosti regije i prepoznavanju važnosti razmjene i zajedničkog djelovanja. S obzirom da, kao što sam već rekla, vjerujem da se tu radi i o istom kulturnom području književnost koja mu pripada kroz zajedništvo dobiva na važnosti, zaokružujući se u svojoj poetičkoj raznovrsnosti jednog šireg kulturnog prostora, većeg jezika i veće književnosti. Uvjerena sam da će se taj trend i nastaviti.
About the project LANGUAGE ARCHIPELAGO I: FORMER-YU – Our language(s)
with Senka Marić