Kroz prozor svoje dječje sobe
bacila sam pogled na udaljene očeve pašnjake
uokvirene i raspoređene grmljem
i sve njegove posjede: tijela drveća, tijela životinja
i zaobljena tijela djevojaka
Vidljivost je ono što razara tijela
puni životinje biljkama, ljude životinjama
i pušta muževe u svojinu onemoćalih očeva
Naučila sam biti potpuno neprimjetna
Vidjela sam Europu kako prilazi tom mastodontu
znam da je to bio bik, ali izgledao mi je starije od bika
snažan i masivan, a miran
mekanog krzna
fizički je bio predivan, napetih mišića
činio se potpuno bezopasnim
Ali vidjela sam kroz njegovo krzno
jednu malu uš, smeđu dlaku savijenu u omču
možda nisam dobro gledala
Nisam vidjela mnogo velikih stvari
ali male stvari puno odaju
Što sam joj mogla reći
ne gledaj najljepše biće na svijetu, ne diraj
najmekše krzno koje si dosad dirala
ne sjedaj bogu na leđa
i probaj se ne ubosti na rog
Pogledom slijedeći omču dlake
zašavši duboko u tu kožu
vidjela sam kako je krvav
*
A vidjela sam kako je krvav
puno prije nego što sam ga ugledala
vidjela sam njegovu krv kako curi
iz proreza na očevom tanjuru
Vikala sam ne žvačite meso vikala
žvačite meso ovo je moje meso koje će se
za vas rezati gledala u tanjur
i ostala zauvijek gladna
A taj je tanjur bio bijel kao snijeg
bio je bijel i krvav kao ideja himena
Jahanju se početak dogodio brzo, kasnije se smrt sama iz sebe rastvorila
rastvorila kao oči koje gledaju u nebo i prate Europu kako odlazi na biku
Moglo li se to zvati odlaskom bik je bio pod njom, među njenim nogama
a ona gore razdrljanih prsa krvavih ruku od rogova za koje se držala
Govorili su nam uspinjanje je krvav rad
put sreće put je kompromisa
Nekoć ti je otac rezao sitne komadiće životinje i stavljao ih u tvoja tanka usta
ne bi li te naučio prirodi ljubavi i obiteljskog stola
ne bi li te naučio da iza svakog čina nježnosti možda stoji oštrica u nečijim leđima
ne bi li ti pokazao da je sve što te okružuje proizvod neke vrste ljubavi i nasilja
Držala se za njega čvrsto da ne padne
kao što je nekoć komad mesa grlio očev nož
stiskala je šake da se ne strovali i ne razbije se kao kontinent
iako nije bilo ničega što je više priželjkivala
od toga da sklizne
da bude potpuno samodostatna
Moglo bi se to zvati odlaskom da se pustila
Ovako je bik ostao bog koji se pojavljuje
u različitim umiljatim oblicima vječnosti
a ona postala genitiv
viseće nožice
zaboravljeno prezime
Znam
gore na nebu
dok se klatare zvijezdama kraci
grizla si je usnice do krvi
je li to bila požuda ili početak samoizjedanja
može reći samo ona, ali ona više nema jezika
Ja mogu govoriti samo o onome što sam vidjela:
Europa je nestajala pred mojim očima
kao što sam nestala ja
s obiteljskog stabla
svojevoljno lišena funkcije
otkinula sam se kao list
i rasula u vlastiti glas
kao slovo s vremenom izbrisano iz abecede
Tog sam dana poručila kamenu i pergamentu
nikad neću dopustiti da postanem vrijedna
neće me se uzvisiti otmicom i premještanjem moga tijela
iz dvorišta jednog muškarca u dvorište drugog
neće me se potvrditi silovanjem i aktualizirati množenjem moga tijela
ako ću ikad doživjeti besmrtnost, ona neće proizaći iz pretvaranja moga tijela
u prekrasni objekt na nebu
*
A ta ljepota
bože mili ljepota tog pada
Nikoga ne zanima kako je izgledala konzumacija
zanima ih ljepota ideje tog silovanja
toliko lijepog da se nije dogodilo
toliko čuvanog da je metafora
Problem s mitovima je taj da ne znamo što doista sadrže
Bogovi su rađeni na sliku čovjeka i zato su polubogovi
jedino je bog prerušen u životinju božanski
jer poništava čovječje elemente sa sebe
odričući se ljudske kože
U svojim izvornim formama, bogovi su ljudskim očima ružni
jer su riječ bez glasa i tijela, umovima nedokučivi
Ljudi i njihovi umovi
vole izdužiti prste kao razum preko karte svijeta i gurnuti ih u krzno drugoga
kao sustav sporazumijevanja, izricanje potrebe da se provjeri opasnost i korist
tuđeg tijela
iako je i to krzno neka vrsta iluzije
Ima nešto odbojno u ljudskom jeziku
u otuđenom načinu sporazumijevanja
zato je Zeus zavodio žene ponajprije likom životinje
Pa tako i na svojim očevima najviše volimo njihove mane
zato na svojim muževima najviše volimo svoju dobrotu
A zatim ti prostori
ispunjeni kricima koji odjekuju
filozof bi se pitao što u tom mitu predstavlja silovanje
i može li se to nazvati silovanjem ako se tada žene nije učilo reći ne
i misliti ne
pjesnik bi se pitao je li silovanje u heksametru prisilna penetracija ili ljepota pokoravanja
pragmatik bi se pitao je li Europi potentnost simbola bika raščerečila noge
Ali ja sam samo ovdje i sad
odbijam znati išta o riječima koje obrađuju tijela
odbijam to svojim tijelom koje govori dosta je
i trusi sebe sa sebe dok ne polegne sebe nazad u zemlju
Za razliku od našeg brata Cadmusa, ne vjerujem u šiljatu nadmoć slova
šiljatu kao mačevi, koplja i vrhovi strijela
U čitanci na nebu sam vidjela: našiljeno Z kao dva spojena roga
i E kao dvije udubine
Kako je lijepo moje ime kad nitko ne zna moje ime
kako je slobodno moje tijelo kad nema tijela
kako je dobar izostanak granica kad je granica ono što ubija
kako je svečano govoriti
bez skrivanja iza autoriteta
*
Zlokobni znaci trošivosti svih stvari
pitome su zmije koje se sunčaju pokraj mog puta
zvuci prozračnog raspršivanja kapilara mojih riječi u veliko ništa
ne natječu se više sa mnom
Svemu se može vjerovati
osim onome što dolazi iz ljudskih usta
Moje su tisuće praznih maternica
ljepše od Europinih sinova
Nijedna ljudska usta nisu rekla da sam postojala
i zato sam živući primjerak prezenta
Ljudska su usta knjiga koja se otvara i zatvara
Ona zaklanjaju grlo, odljev bikova roga
Pa tako i taj mit ostaje mit:
to je bio glavni bog
i ostatci s njegovog stola
puno su bolji od ostataka
s nekog drugog stola
otmica
nije otmica
ako je život žene pretvoren u riječi
a riječi se spoje u sliku
čvrstu kao zdjelu
u koju žene izlijevaju hranu
a muškarci je vade
malo po malo
i stavljaju u svoja usta
U mnogim se ustima ispirao taj mit
dok nije dobio sretan kraj
Nije silovanje, nego otmica
ili koga ne pitaju, taj ne kaže ne
Kao što je iz djevičanstva
poletjela gore na njegovim leđima
tako je nakon života pretvorena u zviježđe
i po njoj su nazvali jedan od Jupiterovih mjeseca
Na kraju je postala ideja Europe:
mrtva, bijela i besmrtna
Vrijeme zaboravlja sve
što ne prođe kroz čistilište ljudskog grla
pa tako i pjesmu Here
koja je noć prije vidjela
Zeusa kako se mijenja
Uzalud trošiš vrijeme na mene:
ljubav ti je samo u riječima
a riječi su ti takve kakav si i sam
nezreo i besmrtan
Kao što su ženske priče nalik jedna drugoj
tako je i moj lik sjena svake žene
Kažu takva se pojavljujem iz mraka
odvraćam vuka od ovaca
muža od tuđih sestara
Ponekad to činim proganjajući sestre
ali ne boj se
noću sva bića izgledaju strašnije
jer gledamo stvarima dubinu u noći
Kažeš, bijela sam i ja
svijetlim kao zvijezda
Mogla bih završiti
kao prekrasna ogrlica neba
Dijamanti su samo staklo
s dužim vijekom trajanja
Slično je to odnosu boga i čovjeka
Kažeš neka ovo ostane među nama
Tko nema tajni, nema straha od razotkrivanja
Lizala sam nam rane
koje si nam staklom nanio
Tjerala sam od tebe svaku ženu
koju bi u moju muku pretvorio
Jednu se stvar često interpretira krivo
Nije meni bilo krivo što je ona ta
koju ćeš na leđima odnijeti
već je meni bilo krivo
što je žena morala na tvoja leđa sjesti
Ima jedna istina, poprilično smiješna:
Cadamus je krenuo tražiti sestru
a ponio je vreću punu slova
Zdjela mu je ipak bila šuplja
nedostajalo je slovo moga imena
pa su mu se slova prosula po Europi
sakrila je od njegovog pogleda
i zatrpala je do lanjskog snijega
*
nema tajni jedino ona
koja nema jezika
*
ta se zdjela, ako padne
ne razbije
ali odjekuje
You can find the German translation here.